Materinji ili materinski jezik prvi je jezik koji neka osoba nauči u ranom djetinjstvu u svojoj porodici. Stručnjaci tvrde da je znanje maternjeg jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja. Istraživanja su pokazala da osoba koja nije svladala svoj maternji jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće. Međunarodni dan maternjeg jezika od 2000. godine obilježava se svakog 21. februara s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja maternjeg jezika, kao i njegovanja jezičke i kulturne različitosti i višejezičnosti. Na prijedlog Bangladeša UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine proglasio dan 21. februar Međunarodnim danom maternjeg jezika, a kasnije, 2001. godine, to je i potvrdio aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članu piše: »…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebno na maternjem jeziku…« Od tada se u svijetu svake godine obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda. UNESCO-v dokument 16/C iz 1970. godine kaže »Maternji jezik označava put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti.« Obrazovni sitemii širom svijeta i internet zanemaruju na hiljade jezika, što ugrožava i bogatstvo ljudskog znanja. Nestanak bilo kojeg jezika jegubitak je i osiromašenje za cjelokupan ljudski um i znanje, tvrde u UNESCO-u, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim obilježjima. Zbog svega Međunarodni dan maternjeg jezika mora stalno podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.
MEĐUNARODNI DAN MATERNJEG JEZIKA
