U srijedu, 24.10.2018.god., direktorica škole Elvira Jašarbašić, prof. pozvala je predsjednike odjeljenja od I – IV razreda (16 predsjednika odjeljenja) i pedagoga Melihu Branković kako bi kroz razgovor sa učenicima ostavarila uvid u doživljaj odnosa između nastavnika/profesora i učenika, uzimajući u obzir učeničku perspektivu na početku školske 2018/2019.god.
Direktorica škole je ukazala na ulogu predsjednika odjeljenja uvažavajući i poštujući njihovo mišljenje i očekujući od njih da budu jedan od primjerenih modela i da pomažu ili alarmiraju u nekim situacijama.
Način na koji učenici doživljavaju nastavnike/profesore utječe na mnoga područja u toku obrazovanja te određuje njihovo ponašanje. Njihov doživljaj određivat će:
- učenje,
- nastavu
- cjelokupnu školsku klimu.
U praksi nije čest slučaj da se nastavnici/profesori i učenici uspješno nose s međusobnim perspektivama, mišljenja i stavovi kako nastavnika/profesora tako i učenika često i ne otkrivaju te ne tematiziraju što onda isključuje i mogućnost njihova slaganja.
Način na koji se učenici osjećaju u školi te kako vide svoje nastavnike/profesore, te s druge strane, koliko nastavnici/profesori imaju uvid u perspektivu učenika, predstavlja smjernice za daljnji rad na tom području. Ne samo da uvid u perspektivu učenika može nastavnicima/profesorima pomoći da preispitaju svoje pretpostavke, nego i upotreba povratnih informacija učenika u nastavi, doprinosi učenju samoopažanja i refleksije kod učenika.
Sposobnost da se stvori pozitivan, snažan odnos učenika i nastavnika/profesora može se činiti teškim na početku, ali može se lako postići stvaranjem snažnog okruženja za učenje.
Učenje samo po sebi nije jednosmjeran proces: povoljno okruženje za učenje je ono u kojem svi pojedinci uče jedni od drugih.
Dok učenici uče određeni materijal, sadržaj od nastavnika/profesora, nastavnik/profesor uči kako poboljšati svoje vještine poučavanja i kako lekcije učiniti zanimljivijima stjecanjem povratnih informacija od učenika.
Stoga, obje strane uče jedna od druge.
Mnoge kvalitete uključuju dobru komunikaciju, sigurno okruženje za učenje i obostrano poštovanje, pozitivan stav i strpljivost, jednakost i pravovremenu pohvalu. Nastavnik/Profesor koji postaje „omiljen” je onaj koji posjeduje sve to u dobroj mjeri.
Nisu svi učenici isti. Dok neki brzo shvaćaju i preuzimaju aktivnu ulogu u procesu učenja, drugi su možda stidljivi, nezainteresirani ili čak remete nastavu. Tad je na nastavniku/profesoru dodatna odgovornost da stvori atmosferu pogodnu za zanimljiv proces učenja.
Problemi koji nastaju u razredu najčešće su posljedica nepostojanja uvida u međusobne perspektive učenika i nastavnika/profesora koji su glavni sudionici nastavnog procesa.
Školska iskustva su od izuzetnog značaja za život učenika. Učenici u školama provode najveći dio vremena, stiču znanja, razvijaju važne kompetencije, uče o sebi i odnosima s drugim ljudima i imaju mogućnost doživljavanja uspjeha ili neuspjeha. Školska iskustva određuju stavove prema školi kao i općenito stavove prema obrazovanju i znanju, uvjetuju motivaciju za buduće učenje, stupanj zalaganja i orijentacije u životu. Pokazuje se da pozitivna školska iskustva vode prema boljem učeničkom uspjehu, doprinose razvoju pozitivne slike o sebi te djeluje na razvijanje kvalitetnih međuljudskih odnosa.
Cilj sastanka sa predsjednicima odjeljenja je bio da pomaže učenicima u procesu aktualiziranja svih individualnih potencijala, kako obrazovnih, tako i socijalnih, emocionalnih, tjelesnih i drugih. Cilj je razumjeti kako svoju školu vide i kako je doživljavaju učenici zbog kojih škola i postoji.
Uvid u odnos nastavnika/profesora i učenika izrazito je bitan u srednjoj školi koja predstavlja važnu prekretnicu u životu mlade osobe na putu prema osamostaljivanju. Promjene koje obilježavaju to razdoblje te promjene u podučavanju i pristupu nastavnika/profesora nastavi i učenicima zahtijevaju bolji uvid u događanja i odnose u školi koja ima važnu ulogu u razvoju učenika te je zaštitni faktor za razna rizična ponašanja.
U skladu sa navedenim direktorica je istakla bitnu ulogu predsjednika odjeljenja, iskazala zadovoljstvo iskazanom pozitivnom učeničkom perspektivom škole ističući da je voljna da čuje i da očekuje od učenika da ukažu na sve što doprinosi unapređenju odgojno – obrazovnog rada.
Škola ne postoji radi same sebe, već da bi ispunila specifičnu društvenu svrhu i zadovojila specifičnu potrebu društva, zajednice i pojedinca.
Prvo pitanje koje treba postaviti nije pitanje – šta je to škola već šta treba da radi i koji su njeni zadaci.
